O Centru
  Ustroj
  Kronologija
  Republika Hrvatska u Domovinskom ratu
  Novosti
  Izdavačka djelatnost
  Kulturno-prosvjetna djelatnost Centra
  Linkovi
  Kontakti
 

1986. - 1989. - 1990. - 1991. - 1992. - 1993. - 1994. - 1995.

1993.


(2.-4.I.) U Genevi je Vance-Owenovim mirovnim planom predložena unutarnja podjela Bosne na 9 provincija (kantona) uz posebno područje Sarajeva (kao deseta provincija), koje ne bi bile međunarodni pravni subjekti.
Središta hrvatskih provincija (posavska, mostarska, i travničko-livanjska) predviđena su u Odžaku, Mostaru i Travniku, a u njima bi živjelo 513.433 (68,27 %) Hrvata iz BiH. Hrvatske provincije obuhvatile bi 25,4 % teritorija BiH; 3 srpske provincije obuhvatile bi 42,3 %, 3 muslimanske provincije 28,8 %, a sarajevsko područje obuhvatilo bi 3,5 % teritorija BiH. Plan su potpisali predstavnici hrvatske i muslimanske strane (u New Yorku 25.II., u Genevi, 25.III.), a Srbi su ga odbili bez posljedica (3.IV.). Sudbina plana zapečaćena je nepostojanjem mehanizama (i političke volje), koji bi natjerali Srbe da vrate 20 % okupiranoga teritorija BiH te izbijanjem sukoba između Bošnjaka-muslimana i Hrvata; postoji mišljenje da je rasplamsavanje hrvatsko-muslimanskoga sukoba bilo isprovocirano upravo ovim planom.
Nacionalna struktura stanovništva u predviđenim hrvatskim provincijama:

Provincije     
posavska
mostarska
travničko- livanjska
Hrvati 
Srbi 
Muslimani  
142.384 (56,0 %) 
41.025 (16,2 %) 
47.260 (18,6 %) 
193.016 (54,3 %)
39.695 (11,1 %)
102.035 (28,7 %)
178.033 (45,8 %)
45.498 (11,7 %)
145.424 (37,4 %)
Ostali 
23.465   (9,2 %)
20.877   (5,9 %)
19.602   (5,1 %)

Posavska provincija (2103 km2) obuhvatila bi općine Bosanski Brod, Odžak, Bosanski Šamac, Orašje, Derventa, Modriča i Gradačac; travničko-livanjska (5735 km2) općine Jajce, Travnik, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Fojnica, Uskoplje, Bugojno, Donji Vakuf, Kupres, Livno i Tomislavgrad; a mostarska (6135 km2) općine Prozor, Konjic, Jablanica, Mostar, Posušje, Grude, Ljubuški, Široki Brijeg, Čitluk, Stolac i Neum.
(15.I.) Ministar obrane BiH, političar iz HDZ-a Božo Rajić, naredio je svim postrojbama Armije BiH u predviđenim hrvatskim provincijama da se podrede zapovjedništvu HVO-a, a svim postrojbama HVO-a u muslimanskim provincijama da priznaju zapovjedništvo Armije BiH; muslimanska strana to nije prihvatila.
(22.I.) Započela je napadajna operacija HV-a Gusar (Maslenica).
Cilj HV-a bio je odbaciti neprijatelja od ceste Karlobag - Maslenica - Zadar i osigurati Masleničko ždrilo radi gradnje mosta te odbaciti neprijatelja od Zadra, osloboditi zadarsko zaleđe i Zrakoplovnu bazu Zemunik; hrvatske postrojbe su za 72 sata oslobodile, a zatim u teškim borbama i zadržale Masleničko ždrilo i zaleđe Zadra te važnu stratešku točku na Velebitu (Tulove grede). VS UN-a (Rezolucija 802) zatražilo je povlačenje HV-a na položaje od prije početka akcije. Osobito žestoke borbe vođene su početkom veljače za selo Kašić, no hrvatski branitelji su rijetko viđenom požrtvovnošću, usprkos znatnim žrtvama, uspjeli odbiti odlučne protuudare neprijatelja i nanijeti mu vrlo velike gubitke. Postavljanjem pontonskoga mosta, Dalmacija je smjerom Zadar - Maslenica - Karlobag opet cestovno povezana s ostalom Hrvatskom (do tada je cestovna komunikacija ovisila o trajektu otok Pag - kopno).

(27./28.I.) Hrvatska vojska oslobodila je neka sela u okolici Sinja (Satrić i Potravlje) te HE Peruča (akcija Peruča).
Srpske postrojbe odbačene su 7 km prema Kninu. Prilikom povlačenja, četnici su s 30 tona eksploziva minirali branu hidrocentrale, želeći izazvati golemu ekološku i ljudsku katastrofu (velike ljudske žrtve u donjem toku rijeke Cetine); rušenje brane HE Peruča spriječio je engleski časnik Mark Nicholas Gray, koji je podigao preljevni kanal i smanjio razinu vode u jezeru. U akcijama od 22. do 28. siječnja hrvatske postrojbe oslobodile su oko 850 km2 i oko 100 naselja.
(18.II.) Na pregovorima u Daruvaru između hrvatskih vlasti i lokalnih srpskih čelnika iz zapadne Slavonije (bez znanja vodstva tzv. Krajine) regulirana su neka životna pitanja (Daruvarski sporazum); daljnji napredak pregovora onemogućila je vlast tzv. Krajine iz Knina, uhitivši inicijatore dogovora sa srpske strane.
(22.III.) Konstituiran je Županijski dom Sabora RH, koji tako postaje dvodoman.
(III.-IV.) Bošnjaci-muslimani optužili su HVO u Hercegovini da (usprkos tomu što je dobio svoj dio) zadržava kamione s oružjem za Armiju BiH, koja je bila pod žestokim napadima srpskih postrojbi.
(6.IV.) Hrvatske vlasti i srpski pobunjenici potpisali su u Genevi sporazum o provođenju Rezolucije 802 VS UN-a, prema kojem se HV mora povući na položaje prije akcije Maslenica, a srpske postrojbe ne smiju ući u taj prostor, nad kojim će kontrolu preuzeti snage UN-a.
(IV.-V.) Susreti Izetbegovića i Bobana u Zagrebu (18.IV.) te hrvatsko-muslimanskoga koordinacijskoga tijela u Međugorju (18.V.), nisu doveli do prekida hrvatsko-muslimanskih sukoba.
U siječnju 1993. nastavljeni su sukobi između Armije BiH i HVO-a u Gornjem Vakufu (Uskoplju), Busovači, Kiseljaku, Prozoru, Zenici; u ožujku u Konjicu, Jablanici; u travnju u Mostaru, središnjoj Bosni.
(19.-24.IV.) U Dubrovniku i Hvaru održan je 59. svjetski kongres PEN-a.
(3.V.) Utemeljen je Državni odbor za normalizaciju hrvatsko-srpskih odnosa; za predsjednika odbora izabran je Josip Manolić.
(4.V.) Granatirani su Zadar, Biograd i Šibenik; hrvatska delegacija u Genevi prekinula je razgovore s posrednicima EZ-a i UN-a o provođenju Rezolucije 802.
(8.V.) Na sarajevskom aerodromu potpisan je srpsko-muslimanski sporazum o prekidu međusobnih sukoba u BiH.
(19.V.) U Zagrebu su se sastali kardinal F. Kuharić i A. Izetbegović.
(22.V.) U Washingtonu su ministri vanjskih poslova SAD, Velike Britanije, Rusije, Francuske i Španjolske predložili novi plan za BiH u 13 točaka.
(25.V.) Rezolucijom (827) VS UN-a osnovan je Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše SFRJ, sa sjedištem u Haagu.
(4.VI.) Vijeće sigurnosti UN-a prihvatilo je Rezoluciju o "zaštićenim zonama" u BiH: mandat UNPROFOR-a proširen je na Sarajevo, Tuzlu, Žepu, Srebrenicu, Goražde i Bihać.
(7.VI.) U prometnoj nesreći u Njemačkoj poginuo je kapetan i vođa hrvatske košarkaške reprezentacije Dražen Petrović, jedan od najboljih košarkaša u povijesti europske košarke; svojim istupima pridonio je afirmaciji Hrvatske i njezinoj borbi za osamostaljenje.
O njegovoj igračkoj genijalnosti i ljudskoj veličini svjedoči spomenik podignut (1995.) u sjedištu Međunarodnog olimpijskog odbora u Lausannei i primanje u košarkašku Kuću slavnih u SAD-u (2002.).
(7.-10.VI.) Armija BiH ovladala je Travnikom, koji je prema Vance-Owenovom planu trebao biti središte hrvatske provincije; borci HVO-a s toga područja predali su se Srbima.
(25.VI.) Hrvatska je odbila produžiti mandat "plavim kacigama" na svom području pod istim (neučinkovitim) uvjetima.
(26.VII.) Armija BiH porazila je HVO i ovladala Bugojnom; Hrvati su protjerani iz grada.
(30.VII.) U Genevi je postignut dogovor između Tuđmana, Miloševića, Bobana i Karadžića o "Savezu Republika BiH" (konfederalna država triju naroda); takav prijedlog već ranije je (16.VI.) odbio Izetbegović.

(20.VIII.) Predstavljen je tzv. Owen-Stoltenbergov mirovni plan za BiH, koji se udaljio od prvotnih načela (cjelovitost, nepriznavanje etničkoga čišćenja i vojnih osvajanja).
Po etničkom principu predviđena je labava tročlana Unija Republika BiH (3 autonomne etničke republike), kojom bi Srbi zadržali najveći dio okupiranoga teritorija (49,1 %); Muslimanima bi pripalo 33,3 %, a Hrvatima 17,6 % teritorija; plan nije prihvaćen.
(21.-22.VIII.) Glavni štab Armije BiH predočio je svoj plan vojne akcije Neretva '93., s ciljem prodora dolinom Neretve i uništenja HVO-a u Hercegovini.
(28.VIII.) U Grudama je donesena odluka o uspostavi "Hrvatske Republike Herceg Bosne" (HR HB); za predsjednika je izabran Mate Boban (do ostavke 8.II. 1994.).
(7.IX.) Sabor RH izglasao je amandman u kojem se naglašava da se interesi Hrvata u BiH ne ostvaruju isključivo u "HR Herceg Bosni", nego i u ostalim dijelovima BiH; prema popisu iz 1991. od ukupnoga broja Hrvata u BiH (755.895), više od 2/3 živjelo je izvan zapadne Hercegovine.
(9.IX.) Vojnom akcijom HV je oslobodio tzv. Medački džep, jugoistočno od Gospića (Divoselo, Čitluk, Počitelj).
Srbi su raketirali Karlovac, Lučko (predgrađe Zagreba), Samobor, Jastrebarsko, Ivanić Grad, Kutinu, Popovaču, Gospić i druge hrvatske gradove, u kojima su stradale brojne civilne žrtve i počinjena velika materijalna šteta. Dio međunarodne javnosti i političara optužio je HV za provođenje taktike "spaljena zemlja" i civilne žrtve u akciji Medački džep, a VS UN-a zatražilo je (14.IX.) od HV-a povlačenje na položaje uspostavljene prije spomenute akcije.
(12.-14.IX.) HV je oslobodio dio teritorija kod Petrinje.
(14.IX.) Predsjednici Tuđman i Izetbegović potpisali su u Genevi sporazum o prekidu neprijateljstava, puštanju na slobodu svih zatočenika i slobodnom prolazu humanitarnih konvoja.
(16.IX.) U Genevi je potpisan sporazum Izetbegović - Krajišnik (predstavnik bosanskih Srba), kojim je dogovoreno stvaranje unije BiH kao države triju naroda.
Prema sadržaju zajedničke deklaracije, u roku od 2 godine svaki narod imao bi pravo na referendum o ostanku ili odcjepljenju, a u slučaju raspada unije Muslimanima (kao većinskom narodu) pripala bi sva prava unije, uključujući i članstvo u UN-u. Svjedoci (potpisnici) deklaracije bili su međunarodni predstavnici Owen i Stoltenberg.
(20.IX.) Na britanskom nosaču zrakoplova Invincible međunarodni posrednici predstavili su mirovni plan za BiH.
Prema planu Srbima bi pripalo 53 %, Bošnjacima 30 %, a Hrvatima 17 % teritorija BiH; skupština BiH odbila je taj prijedlog (29.IX.), a HDZ je već prije izjavio da će ga prihvatiti, ako ga prihvate druge dvije strane. Izetbegović je tom prilikom zatražio izlaz na more (na području Neuma) za muslimansku jedinicu u BiH.
(27.IX.) U Velikoj Kladuši proglašena je "Autonomna pokrajina Zapadna Bosna"; početak sukoba među Muslimanima u zapadnoj Bosni (Armija BiH držala je Bihać i Cazin).
Predsjednik "AP Zapadna Bosna" bio je Fikret Abdić, član prvog Predsjedništva BiH, koji je na prvim predsjedničkim izborima u BiH (1990.) dobio najviše glasova među predsjedničkim kandidatima.
(5.X.) VS UN-a (Rezolucija 871) izričito je potvrdilo da su UNPA zone integralni dio Republike Hrvatske.
(3.-4.XI.) Armija BiH porazila je HVO i ovladala Varešom te (do 15.XI.) Fojnicom, iz kojih je protjerala Hrvate.
(18.XI.) Na privremenom "Saboru bosanskoposavskih Hrvata" u Slavonskom Brodu donijeta je odluka o uspostavljanju "Pokrajine Bosanska Posavina": gradovi Bosanski Brod, Bosanski Šamac, Derventa, Modriča, Odžak, Orašje te dijelovi brčanske, dobojske i gradačke općine; odluka nije imala veće značenje za politička i vojna događanja na tom prostoru.
(10.-22.XII.) Humanitarnim konvojem Bijeli put za improviziranu bolnicu u Novoj Bili, Hrvatska je dostavila pomoć Hrvatima iz Lašvanske doline, koji su bili u okruženju Armije BiH.
Na povratku, muslimanske postrojbe kod Gornjega Vakufa napale su i opljačkale konvoj te ubile vozača kamiona Antu Vlaića; pljačku humanitarnih konvoja prakticirale su sve zaraćene strane u BiH.
(21.XII.) Predsjednici Tuđman i Milošević predložili su u Genevi razgraničenje BiH: Muslimanima 33,3 %, Hrvatima 17,5 %, a Srbima 49,2 %; muslimanska delegacija odbila je taj prijedlog.
U Zagrebu je objavljena knjiga Olge Carević Moj srpski rod - moj hrvatski dom; autorica se zalaže za suživot Hrvata i Srba, za mir i demokraciju, a osuđuje zločine i velikosrpsku politiku